KAFKIN LIK

Gleda me Kafkin lik ispod stola, a pod crnim obrvama pogled od koga se sakupljam u sebi, kao morski sunđer izbačen na vreli pesak. Osećam njegovo pitanje, kao da je čitavo breme egzistencijalizma sada na mojim leđima, a ja u zagušljivoj kancelariji u kojoj se za vazduh bori polumrtva biljka, proživljavam nepostojeći odgovor. Padaju na mene njegove prodorne tamne oči, pa mi se na trenutak učini da me obliva hladan znoj za kojim čezne ova jadna, požutela biljka. Osećam kako se sa njom otimam za vazduh, vodim bespoštednu borbu za tračak bele svetlosti koja zaglavljena leži međ’ rupicama retke, prljave zavese. Smeje se Kafka, i kao da se pita: ko će se izboriti za dah, ja ili nesuđeno cveće.

 

4016626222e45e7d242d1e5142dcd9fb

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s