Sumrak

A_Country_Home_Frederic_Edwin_Church_HQ.jpg

Frederic Edwin Church, A Country Home, 1854

Sumrak. Glasno šapućem u zrake što padaju na sveže okošenu travu, sve da me ne čuju kako dozivam večernje svice, da ne poremetim mir koji se spušta na bučnu, odbeglu zemlju. Iz daljina se prikrada hladnoća i tama predstojeće noći, obavija se oko mojih ruku, pa se niz telo sliva na ukradeno zelenilo pretoplog leta. Jedan putnik hoda zatvorenim drumom, savija glavu pod pritiskom lepote koja blješti, nesvestan da treba visoko da je podigne i upije svaki delić jedinog nam raja. Spušta glavu, premoren i bedan, sve žmureći, sa nadom da će sunce nestati iza obližnjih vidika i mesto njega se pojaviti blaženi mesec, putnik dobronamernik. Koliko je puta taj putnik sa izgubljenima lutao, drugovao sa tužnima, sa unesrećenima plakao. Koliko je samo puta provirivao kroz otvorene prozore, rasipao svoju umirujuću svetlost po knjigama koje nepročitane leže, po stranicama i stranicama bajki i elegija, po redovima koje niko nikada neće pročitati do kraja.

Sumrak, a drum se već pretvorio u beskrajnu ulicu, zastaje putnik pognute glave i podiže čelo ka upaljenom nebu. Razlile se boje, sve sjajnija od sjajnije, a podno brda izviruje otkopčani mesec, kaput mu se talasa oko sivkastih kontura i celo nebo se polako pretvara u polje lavande koja smiruje zaspalu dušu.

Advertisements

2 thoughts on “Sumrak

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s