
Posedujem tek onoliko
Da nemam šta da izgubim.
Neke bezvredne rukopise
I gomilu loših slika.
Sputavali me,
Ali nisam zaboravila svoje ime.
Svako njegovo slovo
Zapisano je na kamenu.
Kad umremo,
Kamen nas čuva od zaborava.
Ni kiše, ni snegovi,
Ništa ne pomuti naš vek.
Znaće da smo živeli.
Ne urežu li te na kamen,
Vetar će ti uništiti trajanje.
Živi da ostaneš zapisan na kamenu.
A ja posedujem tek onoliko
Da nemam šta da izgubim,
Takvima od ispucale kaldrme
Spremaju najduži put.
Нека места никада не заслужимо. Са неких, никада не одемо.
Поздрав Јелена!
LikeLiked by 1 person
Лепо речено, Станимире. Потпуно се слажем. Поздрав!
LikeLike